March 29, 2024
Reprezentacija SFRJ, 30.06.2020.

30 godina je prošlo, a peče i dalje…

Takva tišina na ulici bila je samo kada je Tito umro i nedavno kada je uveden policijski sat.

Tišinu je tu i tamo narušavao poneki urlik (ja sam taj !), jecaj i psovka….

30 godina je prošlo od tog prokletog dana…

30.06.1990. na stadionu Artemio Franchi u Firenci, u četvrtfinalu svetskog prvenstva u fudbalu, igrali su Jugoslavija i Argentina.

120 minuta rovoske bitke, mi bolji od Maradone i društva koji su na tom SP igrali najprljaviji fudbal koji sam ikada video, uprkos tome što nam je govnar zvani švajcarski sudija Röthlisberger, bez ikakvog razloga isključio Šabanadžovića.

Claudio Caniggia i Faruk Hadžibegić u duelu
Claudio Caniggia i Faruk Hadžibegić u duelu

Savićević i Sušić, promašuju kolosalne šanse, dolaazi do penala i tu je kraj…

Iako Ivković brani penal Maradoni, kod nas skoro niko ne uspeva da pogodi (promašuju Piksi, Brnović i Hadžibegić, pogađaju Savićević i Prosinečki).

Ono što mene čudi, da je Ivica Osima nakon onog sa Videotonom i ovih penala, poživeo toliko dugo.

Kažu, da smo tada dobili i postali prvaci sveta, ne bi se raspala Jugoslavija i ne bi bilo rata. Romantična je ta priča, ali rat nije moglo ništa da zaustavi pa ni to što smo mesec dana kasnije postali prvaci sveta u košarci, suvereno i nadmoćno…

Uglavnom, penali kao zla kob prate me kroz ceo život…

Hadžibegić promašuje poslednji penal
Hadžibegić promašuje poslednji penal

MRZIM PENALE!!!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *