Kranj je četvrti po veličini grad u Sloveniji, smešten tridesetak kilometara severozapadno od Ljubljane, i smatra se nezvaničnom prestonicom pokrajine Gorenjske.
Lociran je neposredno uz autoput koji od Ljubljane vodi ka popularnim turističkim biserima – Bledu, Bohinju i Kranjskoj Gori – kao i dalje, prema granicama sa Austrijom i Italijom.

Zbog toga njegov položaj neodoljivo podseća na mnoga druga tranzitna mesta širom bivše Jugoslavije (poput Karlovca, Slavonskog Broda, Konjica, Novog Mesta ili Kumanova), pored kojih ljudi čitav život samo projure, a retko ko zaista zastane.
Što se Kranja tiče, ja sam tu „nepravdu“ ispravio još pre petnaestak godina.
Ovog leta, na samom početku naše kamperske turneje, ponovo smo se obreli u ovom prelepom gradiću – ovog puta zahvaljujući ljubaznom pozivu naših drugara koji tamo žive.
Iako je reč o relativno malom gradu, neverovatno je koliko se prepoznatljivih pojmova – pa i pravih brendova – vezuje za Kranj.
Od čuvene Kranjske kobasice, preko fabrike auto-guma „Sava“, pa sve do činjenice da je u njemu živeo i umro najveći slovenački pesnik France Prešeren.


Svemu tome treba dodati i obližnje Brdo kod Kranja, najvažniji kompleks za državne i diplomatske susrete, kako u nekadašnjoj Jugoslaviji, tako i u današnjoj Sloveniji.
Nakon prvog dana u Sloveniji, obilaska dvorca Mokrice i Ljubljane, prenoćili smo u Kranju, a plan za naredni dan bio je jednako bogat i sadržajan.
Osim potrage za mestom susreta Save Bohinjke i Save Dolinke, kupanja i veslanja po Bledu, trebalo je smestiti se u kampu na Bohinju, raširiti šator i raspakovati se.
U tako gustom rasporedu uspeli smo da odvojimo dva sata za šetnju po starogradskom jezgru Kranja i posetu Gorenjskom muzeju, s tim da smo svečano obećali sami sebi da naredne godine sigurno obilazimo Brdo kod Kranja i podzemne tunele prokopane ispod samog centra starog grada (zvanično poznate kao Rovi pod starim Kranjem).
Grad između dve reke i iznad dubokog kanjona
Centar Kranja ima izuzetno zanimljiv geografski položaj – izgrađen je na ogromnoj steni, tridesetak metara iznad ušća reke Kokre u Savu.

Ovo je drugi najviši gradski kanjon (reka Krka) u Evropi, a uređena pešačka staza omogućava prelazak iz urbane sredine u netaknutu prirodu za svega nekoliko minuta.


Mislim da se za sve slovenačke gradiće može primeniti isti opis – uredni i šarmantni do te mere da te obuzme velika doza miline dok prolaziš srednjovekovnim uličicama i trgovima, a pogled ti zapljuskuju prelepa zdanja.


Kranj nosi nadimak „Prešernov grad“ jer je u njemu poslednje godine života proveo i stvarao najveći slovenački pesnik France Prešeren.
U gradu se nalaze Prešernov gaj (gde je sahranjen), njegov spomenik, spomen-kuća i pozorište.


Glavna i najduža ulica (oko 700 metara) u starom gradu je Prešernova (naravno), koja započinje sa severne strane, kod Maistrovog trga, gde je ujedno i početak pešačke zone, dok se na južnoj strani završava na Pungartu, platou iznad samog ušća Kokre u Savu.

Tu se nalaze dve sačuvane srednjovekovne odbrambene kule i crkva sv. Fabijana i Sebastijana, smeštene na samoj ivici litice.

Negde na polovini Prešernove ulice nalazi se centralni gradski trg – Glavni trg.

To je živopisan, izduženi srednjovekovni trg, okružen istorijskim fasadama, zanatskim radnjama, kafićima i institucijama.



Na njemu se nalazi Gradska kuća (Mestna hiša), fontana Vodnjak, a trg je okružen starim gorenjskim kućama sa prepoznatljivim arhitektonskim elementima, gornjim spratovima koji iskaču i karakterističnim tremovima (arkadama) u prizemlju, gde se danas nalaze brojne male trgovine, knjižare, poslastičarnice i kafići sa baštama.
U blizini je monumentalna crkva sv. Kancijana, glavni vizuelni i arhitektonski simbol Kranja.
Kranj bez gužve – sasvim drugačiji ritam života
Mnogi koji iz naših krajeva dođu prvi put zaprepaste se pravom „pustinjom“ koja vlada na ulicama manjih gradova, mada ni u većim gradovima, posebno van turističke sezone, situacija nije značajno drugačija.
Jednostavno je objašnjenje – Slovenaca ima relativno malo, a tokom radnog vremena oni rade, a ne šetaju. 😊
A kada nije radno vreme, onda „beže“ u prirodu. Najaktivnija nacija koju znam!
Ovaj uobičajeni prepodnevni mir na ulicama Kranja sasvim neočekivano su narušili veseli, raspevani i simpatični pripadnici pokreta Hare Krišna.
Ipak, najviše vremena tokom našeg obilaska grada posvetili smo poseti Gorenjskom muzeju.
Gorenjski muzej – putovanje kroz istoriju i tradiciju Gorenjske
Gorenjski muzej je centralna regionalna muzejska ustanova zadužena za prikupljanje, čuvanje i prezentaciju kulturne, istorijske i etnološke baštine čitave Gorenjske regije.
Muzej nema samo jednu zgradu, već obuhvata više izuzetnih spomeničkih objekata u samom starom jezgru Kranja, kao i nekoliko dislociranih jedinica širom regije.
Sedište muzeja, kao i njegova najveća i najznačajnija postavka, nalazi se u srednjovekovnom zamku – Gradu Khislstein, na zapadnom obodu grada, iznad reke Save.

Osim zamka, Gorenjski muzej ima stalne postavke u Gradskoj kući, Spomen-kući Franca Prešerna, kao i u Bohinjskoj Bistrici (Muzej istorije Bohinja) i Staroj Fužini (Planšarski muzej).
Prvobitna utvrđena građevina na ovom mestu nastala je još u 13. veku (pominje se u pisanim izvorima iz oko 1256. godine).
Gradile su je plemićke porodice koje su upravljale regionom, a kroz istoriju su njime gospodarili Ortenburzi i Celjski grofovi, da bi kasnije prešao u ruke Habzburga.
Zamak svoje današnje ime duguje plemićkoj porodici Khisl, koja ga je kupila sredinom 16. veka, a 1578. godine temeljno preuredila i obnovila.
Oni su temeljno obnovili i preuredili utvrđenje u udobnu renesansnu palatu, dajući joj prepoznatljiv oblik sa četvorougaonom osnovom i unutrašnjim dvorištem.
U dvorištu se nalazi natkrivena letnja scena na kojoj se održavaju predstave i koncerti, filmske projekcije i festivali.
„Prelepa Gorenjska“ – priča o ljudima, običajima i prošlosti
Stalna postavka „Prelepa Gorenjska“ kreativno je osmišljena izložba koja posetioce kroz dvanaest tematskih celina upoznaje sa istorijom, kulturom i tradicijom ove pokrajine, od srednjeg veka do danas.




Izloženo je više od 1.300 muzejskih predmeta, a priču dodatno upotpunjuju stare fotografije, dokumentarni i igrani filmovi, zvučni efekti i stihovi iz poezije Franceta Prešerna i slovenačkih narodnih pesama.




Naravno, meni je najzanimljiviji bio segment koji pokriva period u kojem je Slovenija bila sastavni deo Jugoslavije.



Neke eksponate kao da sam lično donirao, kao što su, na primer, stare Elanove skije i Alpinine gojzerice, preteče modernih skijaških pancerica. Mislim da su moje bile identične kao ove izložene.



Do nekog novog susreta sa Kranjem
Dva sata, koliko smo odvojili za obilazak Kranja, pokazala su se kao nedovoljna da upoznamo sve ono što ovaj simpatični grad ima da ponudi. Ipak, uspeli smo da osetimo njegovu posebnu atmosferu, prošetamo starim ulicama, zavirimo u bogatu prošlost Gorenjske i otkrijemo poneki detalj koji nam je do tada bio potpuno nepoznat.
Kranj nas je još jednom podsetio da najlepša mesta nisu uvek ona kroz koja prolazimo na putu do neke poznatije turističke destinacije. Ponekad je dovoljno samo malo usporiti, skrenuti sa glavnog puta i pokloniti nekoliko sati gradu koji smo do tada možda nepravedno zaobilazili.

A mi se nadamo da ćemo se sa Kranjem ponovo sresti već za nekih devet meseci. Tada bismo želeli da nadoknadimo sve ono što ovog puta nismo stigli – da obiđemo Brdo kod Kranja, istražimo podzemne tunele ispod starog gradskog jezgra i otkrijemo još poneki skriveni kutak ovog dela Gorenjske.
Do tada, Kranj ostaje na našoj listi mesta kojima se rado vraćamo. A s obzirom na to koliko nam je još toga ostalo neistraženo, razloga za novi dolazak svakako neće nedostajati!
