March 19, 2024

O lutanjima

Srce lutajuće

Zašto Srce lutajuće?

Srce kao asocijacija na život, ljubav, prijateljstvo.

A šta je život nego jedno veliko putovanje, lutanje kroz vreme, kroz lepe i ružne momente, od kojih se trudimo da zapamtimo što više samo onih lepih.

Lutanje, bilo plansko, a češće neplansko, donosi nam nove, nekada neočekivane, doživljaje, susrete sa zanimljivim ljudima, ostavlja nas bez daha pred pogledom na neke, prvi put našim okom viđene, prirodne lepote.

Ljubav prema moru, planini, snegu, suncu, dobrom vinu, domaćinskoj rakijici, čamcu na Dunavu, upecanoj ribi, zanimljivoj muzejskoj postavci, arhitekturi starih gradova, dobrom koncertu, novoj knjizi omiljenog pisca, prijateljima, mački koja spremno pozira na nekoj ulici, galebu koji ti nešto viče sa svojih plavih visina, svašta stane u srce, posebno kada je lutajuće.

Šta predstavlja Srce lutajuće?

Godinama sam slušao dobronamerne savete meni dragih i bliskih ljudi, ‘’isprovociranih’’ gomilom fotografija koje sam objavljivao na društvenim mrežama sa mojih izleta, kraćih i dužih putovanja, kako bih trebao da započnem sa pisanjem bloga, putopisa, da to neko nakupljeno iskustvo podelim sa širim krugom ljudi, na lepše ‘’upakovan’’ način.

Nekako sam bio skeptičan prema celoj ideji, jer uz sav moj entuzijazam i avanturistički duh, daleko sam od mogućnosti da se bavim ozbiljnijim evropskim i svetskim putovanjima, kakva su već uveliko opisana i predivno predstavljena na moru postojećih putopisnih i turističkih sajtova, blogova, portala.

U nedostatku novca i vremena, ‘’veština’’ koju sam sa godinama razvio je da se može uživati i u najkraćem mogućem lutanju, tu na par kilometara od mesta stanovanja. Jer, ako se potrudimo, svuda se može otkriti nešto lepo i zanimljivo, a ako još i uspemo  da više tih interesantnih raznorodnih doživljaja povežemo u jednom lutanju, osećaji zadovoljstva i sreće su neizbežni.

I baš je tu možda odgovor na pitanje zašto sam se ipak odlučio na ovu avanturu zvanu blog – putopisa, fotografija, saveta za putovanje od Beča, Pariza, Londona do Tajlanda i Australije, postoji more, ali saveta kako u jednom danu da pecamo ribu u fruškogorskom jezeru, igramo fudbal na nekoj lepoj livadi, ispečemo roštilj, posetimo manastir pa nakon njega dvorac i to u dve države za ukupni trošak od 20e, e toga ima malo ili nikako.

Ili, šta sve možemo uraditi na putu za more, gde su lepa mesta za pauze, gde se vrti najbolje jagnje, kako izbeći gužve, šta je zanimljivo u malim mestima kroz koja prolazimo, to bi bile većinske teme ovog bloga.

Kao što mi reče jedan prijatelj – značajno veći broj ljudi nema mogućnost, ne za Tajland, nego ni za Beč, ali zato ima za neku fruškogorsku avanturu, izlet po Vojvodini, kraće putovanje do nekog ex YU grada itd.

I to su ti ljudi na koje računam da će im ovo moje pisanje biti interesantno i što je važnije – korisno. Da ću uspeti da ih motivišem na pokret, na istraživanje, na nova saznanja, na lutanje… 

A kroz čitanje, komentarisanje, razmenu mišljenja, iskustava, informacija, bićemo svi zajedno bogatiji i rasterećeniji od nametnue, teške svakodnevnice.

Moje najveće bogatstvo stečeno u lutanjima koje ću vremenom opisati na ovom blogu, jesu ljudi koje sam različitim slučajnostima, upoznao, međusobno povezao i zavoleo. 

Zalazak sunca na Pagu
Lun, najlepši zalazak sunca

Oni, tako lepo geografski raspoređeni po raznim kotama nekadašnje nam zajedničke države, Evrope, pa i šire, čine ovo srce  bogatijim, srećnijim i ispunjenijim.

Neki prostor koji postoji između tih kota, jeste prostor u koji ćemo zajedno da zalutamo, u nadi da će nam, svima zajedno, lutanje biti zanimljivo i inspirativno.

Svaka ideja, primedba, sugestija ili predlog, su i više nego dobrodošli!