March 19, 2024
Muzej vučedolske kulture

Muzej vučedolske kulture

Verovatno će proći silne godine, bojim se i decenije, pre nego što prve asocijacije na reč ‘’Vukovar’’ prestanu da budu ratne strahote, razaranje, smrt, mržnja….

Kada dođe to neko normalno vreme, voleo bih da u vrhu pojmova na koje čovek pomisli kada se spomene ovaj lepi gradić i njegova okolina, bude Muzej vučedolske kulture, predivno osmišljen, organizovan i uređen muzejski kompleks na obali Dunava.

U bivšoj Jugoslaviji, put koji je spajao Beograd i Zagreb, zvali su (auto) put ‘’Bratstva i jedinstva’’  i svi znamo kako je to bratstvo i jedinstvo okončano, u krvi i pepelu.

U poslednjih 20 godina, put između Novog Sada i Osijeka, prošao sam stotine puta, prijateljstvo sponatno i slučajno uspostavljeno sa ljudima u Osijeku, vremenom se granalo i bujalo na razne strane, broj lepih doživljaja i uspomena se gomilao geometrijskom progresijom i što se mene tiče – moj put ‘’bratstva i jedinstva’’ je tih 120 km između ova dva glavna grada Vojvodine i Slavonije.

U nekoliko blogova pokušaću da opišem šta je sve to zanimljivo u ovim krajevima, gde bi sve moglo da se luta, a svakome ću prepustiti da samostalno napravi neki izletnički ‘’paket’’, u zavisnosti od afiniteta i vremena sa kojim raspolaže.

Od Iloka koji sam za sebe zaslužuje da se čitav jedan vikend provede u njemu, preko Vukovara, do Kopačkog rita i Osijeka, velike su mogućnosti da se za pristojan novac vidi puno toga interesantnog.

Kada se tome pridodaju zanimljivosti sa ‘’ove strane’’ – Dunav, Fruška gora (ukoliko se putuje sremskom stranom), Bačka Palanka sa Čelarevom, Karađorđevom i Tikvarom (ako je putovanje sa bačke strane), cela priča je dodatno privlačnija.

Arheološko nalazište Vučedol nalazi se na 75 km od Novog Sada, od Iloka je udaljeno 30 km, sa glavnog puta se skreće desno prema Dunavu, 2 km pre ulaska u Vukovar.

Lično, moja prva asocijacija na Vučedol je restoran gde sam davnih sedamdestih godina prvi put u životu probao ribu kečigu.

Moj teča, vrhunski hedonista, znao je svaki kutak u Jugoslaviji gde se može uživati – u hrani, piću, pogledu, muzici, pa je tako znao i gde je ‘’najbolja kečiga na Dunavu’’, a to je upravo bio Vučedol.

Kao i većina balavaca u to vreme, nisam bio uopšte rad da se ‘’zabavljam’’ sa milionima koščica kojima je većina riba obilovala, tako da je otkrovenje ribe sa minimumom smaranja na tu temu, bio događaj za večno pamćenje.

Nažalost, tokom vukovarske tragedije i restoran je nestao, a njegovi ostaci žalosno vire iz dubokog korova, tačno prekoputa muzeja.

Ruševine nekadašnjeg ribljeg restorana
Ruševine nekadašnjeg ribljeg restorana

Vučedolska kultura nastala je kao rezultat velikih seoba indoevropskih naroda sa istoka u podkarpatsko područje, a nalazi na ovom lokalitetu pripadaju periodu između 3000. i 2200. godine pre naše ere (tzv ‘’bakarno doba’’).

U ranoj fazi vučedolske kulture naselja su bila smeštena na visokim terasama uz reke ili na obroncima brda, većinom utvrđena doterivanjem strmih padina ili vodenim oklopima.

Kasnije su naselja uglavnom bila u vidu sojenica, a koristile su se i pećine.

Stambene građevine pravljene su od ilovače, kolaca i šiblja i bile su opremljene ognjištem, malim kućnim oltarima i podrumima za spremanje zaliha.

Muzej vučedolske kulture
Muzej vučedolske kulture

Posebno  obeležje kulture je  bogata i raznovrsna keramička proizvodnja – amfore, lonci, zdele na četiri nožice, posude u obliku golubice, trodelne boce, posude u obliku krušnih peći…

U samom Vučedolu živelo je oko 2000 i 3000 stanovnika, te je on bio jedan od najvažnijih centara svoga doba.

Ljudi ove kulture najviše su se bavili stočarstvom, a ostaće zapamćen podatak da se ovde prvi put pojavljuju tanjiri za posluživanje hrane samo jedne osobe, dok su se do tada koristile samo zajedničke posude.

Nakon višegodišnjih nastojanja arheološke zajednice da se Vučedol zbog svog značaja svrsta u prvi red arheoloških parkova i upiše na arheološku kartu ovog dela Evrrope, Vlada Republike Hrvatske je uredbom u februaru 2013.godine osnovala Muzej vučedolske kulture.

Muzej vučedolske kulture
Muzej vučedolske kulture

Muzej je svečano otvoren 30. juna 2015.godine, prostire se na 1200 m2, a kroz 19 prostorija prezentovana su dostignuća vučedolske civilizacije.

Muzej vučedolske kulture
Muzej vučedolske kulture

Stalna postavka obuhvata sledeće teme: geološki položaj Vučedola, naziv kulture, Indoevropljani, stočarstvo, zemljoradnja, lov i ribolov, naselja, kuće, odeća i tkanje, zanati i obuća, metalurgija, keramika, horizont, kalendar, grobovi, Vučedolac, religija, vučedolska kultura i istodobni svet, nastajanje muzeja.

Svakako da je ovakav muzej, pre svega, raj za arheologe, istoričare, geologe itd, ali savremena i inventivna postavka, drži pažnju svakom pa i najzahtevnijem posetiocu.

Moderan i multimedijalan muzej na neobičnom mestu – potpuno van grada i bilo kog naseljenog mesta, na obali Dunava, u prirodnom okruženju.

Praktično, možete na jednom mestu, otići na pecanje i kupanje i nakon toga u posetu muzeju, samo još i da stari restoran rekonstruišu, biće to prava turističko – kulturološka oaza.

Na obali Dunava
Na obali Dunava

Možda najzanimljivija i svakako namorbidnija muzejska priča je o vučedolskom kovaču.

Megaron – kuća kovača nalazila se izdvojena od ostatka naselja, uzdignuta na brdu (postoji i danas, i nalazi se iza Vile Streim u kojoj je istraživački centar).

Muzej vučedolske kulture
Vila Streim

Kovač je u to doba bio jedini sa tada naprednim znanjem izlivanja metala, a to svoje znanje je na veoma surov način ‘’naplaćivao’’.

Kada bi mu neko od sugrađana došao i zamolio da mu se napravi neko od oruđa, ovaj je zauzvrat tražio ljudske žrtve!

Taj kovač je bio istovremeno i vrač te je ‘’kontaktirao’’ i sa duhovima i zlim silama, pa je na osnovu toga davao ‘’legitimitet” svojim čudovišnim prohtevima.

Zakopano unutar njegove kuće nađeno je par grobova sa žrtvovanim ljudima – među njima 5 kostura beba – kao i kostur ogromnog jelena za koje vračevi veruju da je njihovo prevozno sredstvo u kontaktu s duhovnim svetom.

Tu je i grobnica bračnog para, gde muškarac grli ženu.

Među ostalim nalazima ispod krova kuće vrača je nađena i vučedolska golubica, kao i drveni žrtvenik na kojeg bi stavljali ljudsku žrtvu koju bi tada žrtvovali.

Naime, vučedolska golubica je imala namenu kao kadionik i koristila se u kultne svrhe.

U ostatku muzeja se nalaze kosturi 26 odraslih muškaraca i žena koji su takođe bili ljudske žrtve za kovača, dok groblje ostalih Vučedolaca koji nisu žrtvovani još nije pronađeno.

Muzej vučedolske kulture
Muzej vučedolske kulture

Još uvek se provode iskopavanja i nadaju se da će groblje osoba koje nisu bile žrtve, pronaći u blizini muzeja.

Za tekst o kovaču zahvaljujem sajtu 32 000 SOKAK Vukovar – malo dalje od imidža 1991, rata i politike, na licu mesta nisam stigao da je ”ukačim” pa samim tim i nisam otišao do Megarona, što ću ispraviti prvom zgodnom prilikom.

Možda baš posle neke ukusne kečige !

4 thoughts on “Muzej vučedolske kulture

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *