Sunčani i prilično topli novembarski dani pokazali su se kao idealan tajming za realizaciju putovanja u organizaciji Planinarskog društva ”Hiking tour Serbia” na davno željenu destinaciju – čuvene Cinque Terre na magičnoj obali Ligurijskog mora.
Kako je protekla ova neobična hiking – turistička avantura možete pročitati ovde:
Poseta Portofinu
Drugi dan naše male ekskurzije po Italiji bio je predviđen za posetu čuvenom Portofinu, omiljenoj destinaciji svetskog džet seta na ligurijskoj obali.


Ovo nekadašnje ribarsko selo, a danas slikovito mestašce, opevano u pesmama i masovno posećeno od strane turista iz celog sveta, nalazi se u zalivu Tigullio, na oko 35 km jugoistočno od Đenove.

Od Novog Sada udaljenost je oko 1.160 km, a najbliža ruta vodi preko Hrvatske, Slovenije, Venecije, Bolonje i Parme.

Za one koji nikada nisu bili u ovom delu, a videli su italijansku obalu Jadranskog mora, od Trsta do Riminija, Ligurija je pravo otkrovenje – sušta suprotnost prilično monotone obale sa druge strane „italijanske čizme“.
Strme padine planinskog masiva Apenina, bogate šumama i zelenilom, mnogo veća razuđenost obale sa brojnim uvalama i zalivima, uz mnoštvo prelepih gradića, čine ligurijsku rivijeru vrhunskom turističkom destinacijom.
Istorija Portofina
Naziv Portofina datira još iz antike – Plinije Stariji ga je spomenuo kao Portus Delphini (Luka delfina). Tokom srednjeg veka mesto je bilo pod Republikom Đenova, a kasnije su se smenjivale lokalne aristokratske porodice (Fieschi, Spinola, Adorno, Doria).

Do 19. veka bila je skromno ribarsko mesto, a od kraja 19. veka postaje omiljena destinacija britanske aristokratije. Ključni period u kome Portofino stiče svetsku slavu su pedesete i šezdesete godine prošlog veka – godine tzv. la dolce vita, kada Italija postaje kulturni i filmski epicentar Evrope, stavljajući Portofino (uz Rim, Amalfi i Kapri) u fokus svetske elite.
John Wayne, Sophia Loren, Gina Lollobrigida, Brigitte Bardot, Elizabeth Taylor i Richard Burton, Ava Gardner, Clark Gable, Frank Sinatra, Humphrey Bogart uživali su u čarima Portofina tih zlatnih godina, dok su u novije vreme redovni gosti Madonna, Rihanna, Jennifer Lopez, Kylie Minogue, Elton John, Naomi Campbell.

Čuveni italijanski tenor Andrea Bocelli, koji ima kuću u blizini, održao je nekoliko nezaboravnih koncerata na centralnom gradskom trgu, a jedan od njih zabeležen je na CD i video izdanju Live in Portofino iz 2012. godine.

Šetnja Portofinom i Santa Margheritom
Šetajući se ovim zaista malim mestom, nekoliko puta sam se zapitao u čemu je tajna njegove globalne, magične privlačnosti. Ima šarm, toplinu, zanimljivu konfiguraciju terena i prelepo prirodno okruženje, ali bio sam i na lepšim i interesantnijim mestima, kako u Italiji tako i u bivšoj Jugoslaviji.

Chiavari, gradić u kome smo noćili, nalazi se 22 km jugoistočno od Portofina, u istom zalivu. Na izlet smo krenuli našim velikim autobusom, ali samo do Santa Margherite, gde je obavezno presedanje u lokalne male autobuse, jer je preostalih pet kilometara uzanog i krivudavog puta nemoguće preći velikim vozilima.
Ne samo to – prostor Portofina ne može infrastrukturno da podnese masovni turizam, pa se na ovaj način situacija održava pod kontrolom. Uzgred, oduševio nas je grad Santa Margherita, po kome smo prošetali nakon povratka iz Portofina.




Hiking do manastira San Fruttuoso
Koncept našeg dana bio je sledeći: nakon dolaska u Portofino i kratkog zadržavanja na centralnom trgu, odmah smo krenuli na hiking ka 5 km udaljenom zalivu i manastiru San Fruttuoso, da bismo se nakon povratka pobliže upoznali sa samim mestom.
Staza koju smo prošli jedna je od brojnih šetačko-planinarskih staza u Regionalnom parku Portofino (Parco Regionale di Portofino), zaštićenom području prirode i biodiverziteta, poznatom po prelepim pejzažima, šumama, stenama i obali.



Njena dužina od 5 km na prvi pogled deluje lako savladiva, no u praksi to izgleda drugačije. Kao i kod staza u Cinque Terre, teren je prepun dugih i strmih stepenastih uspona koji brzo iscrpljuju energiju, posebno rekreativce.


Još nismo izašli iz Portofina, a ja sam bio „gola voda“ – beskonačan niz betonskih stepenica bio je frustrirajući. Usponi bi bili podnošljiviji da tlo nije ispresecano oštrim kamenjem i protkano korenjem drveća.
Naravno, kada se izbije na vidikovac i pogleda beskrajno morsko plavetnilo okupano suncem, sve muke se automatski zaboravljaju.





Staza vodi pored maslinjaka i vinograda, naizmenično kroz šumu i uz samu ivicu litica iznad mora, sa visinskom razlikom od 350 metara.
Uvala San Fruttuoso i Cristo degli Abissi
Naš cilj – nestvarno lepa uvala sa manastirom San Fruttuoso – večna je inspiracija književnicima i filmskim režiserima. Do uvale se može samo peške ili brodićem, što joj daje mističnu atmosferu.

Najveći deo uvale zauzima romanička opatija izgrađena između 10. i 13. veka, nekada pod patronatom porodice Doria iz Đenove, čije grobnice i rimski sarkofazi čine sastavni deo kompleksa. Mi smo manastir obišli samo spolja jer unutrašnji deo tog dana nije bio otvoren za posetioce.



U neposrednoj blizini nalazi se Torre Doria, stražarnica iz 1562. godine koja je štitila uvalu od gusara.

„Svečani doček“ na ulazu u manastir priredili su nam dvojica živahnih i nestašnih rogonja, čija je igra na momente imala i dramaturške elemente 😊.

Između manastira i obale nalazi se prelepa plaža sa sitnim šljunkom, a neki od hrabrijih članova ekipe odlučili su da se i okupaju.



„Da sam imao kupaće gaće, sigurno bih im se pridružio – toplo sunce i predivno plavo more činili su se kao poziv kojem je nemoguće odoleti…“
Za ovaj zaliv vezana je i zanimljivost – na dubini od 17 metara, 1954. godine, položena je statua Cristo degli Abissi (Hrist pod dubinama), posvećena roniocima i mornarima koji su izgubili živote na moru.
Statua visine 2,5 metra simbolizuje sećanje na poginule i istovremeno pruža zaštitu i blagoslov svima koji danas zalaze u more.
Terasa jedinog kafića, smeštena na steni na istočnoj strani uvale, pokazala se kao idealno mesto za uživanje na suncu i u pogledu na zaliv.


Kafić je tog dana bio otvoren samo spletom okolnosti – domaćini su došli da, pred dugu zimsku pauzu, pokupe preostalu robu i inventar
Ugledavši veliku grupu ljudi željnih predaha i „gušterisanja“ na ovom lepom mestu, odlučili su da još malo rade uz lagano pakovanje svojih stvari. No, tu srećna igra slučaja nije završila.
Neko iz naše ekipe upitao ih je da li bi bili voljni da nas nekoliko, kojima bi povratak istom stazom bio zamoran, prebace svojim gliserom do Portofina, naravno uz adekvatnu novčanu nadoknadu.
I tako smo, potpuno nenadano, zaplovili Ligurijskim morem i umesto napornih dva do dva i po sata pešačenja, stigli za svega petnaestak minuta, čime smo sebi obezbedili dodatno vreme za obilazak Portofina.



Petnaest minuta provedeno u posmatranju obale kojom smo ranije prošli, ali sada iz potpuno druge perspektive – okruženi plavetnilom mora i sa vetrom u kosi (ko je ima😊).
Castello Brown
Zahvaljujući ranijem povratku, uspeli smo da posetimo glavnu lokalnu turističku atrakciju – Castello Brown. Da smo se vraćali peške, sigurno bismo ga propustili, jer je već prešao na skraćeno, zimsko radno vreme.
Castello Brown se nalazi na uzvišenju iznad zaliva (opet mnogo stepenica 😊) i iz njega se pruža fantastičan pogled u svim pravcima – Portofino i njegova uvala kao na dlanu, okolna šumovita brda i strme litice iznad mora, u daljini Santa Margherita i druga mesta duž rivijere, morska pučina…






Zamak je nastao u 16. veku kao fortifikacijski objekat, dok je današnji izgled proizvod adaptacija iz 17. i 19. veka. Nakon perioda vojne funkcije, pretvoren je u raskošnu rezidenciju bogatih porodica i plemića.
Danas je u privatnom vlasništvu, ali je dostupan za posetioce, a pored muzejske funkcije služi i kao kulturni prostor gde se organizuju razni programi.





Zaključak
U samom mestu nije bilo mnogo za videti – puste uličice i uglavnom zatvoreni lokali jasno su pokazali da je turistička sezona završena. Pretpostavljam da bi u proleće ili leto Portofino izgledao potpuno drugačije.






Nije da se žalim – ova varijanta pružila je neometano uživanje u spokojnom završetku dana uz obalu mora i čarobno šarenilo okolnih kuća, sliku koja će ostati u najlepšim sećanjima.
