Nakon pet dana provedenih u severozapadnom delu Sicilije i obilaska Palerma, Castellammare del Golfa, Segeste, San Vito Lo Capo, Ericea i Corleonea, došao je dan za našu veliku „seobu“ na drugu stranu ostrva.
Put od Balestratea, u kome smo tih dana bili smešteni, do mesta Ali Terme na istočnoj obali, koje je bilo naša „baza“ narednih devet dana, dugačak je čak 311 kilometara, što je dovoljan pokazatelj koliko je Sicilija zapravo velika.

Radi se o autoputu Palermo–Mesina, koji celom svojom dužinom ide uz obalu Tirenskog mora.
Reč je o pravom građevinskom podvigu – na autoputu „utisnutom“ između strmih planinskih padina i mora napravljeno je neverovatnih 79 tunela, ukupne dužine 59 kilometara, što predstavlja 32% cele trase!
Pravac koji se češće koristi za komunikaciju između Catanije i Palerma, tj. između dva najposećenija dela Sicilije, vodi kroz središte ostrva (ovaj put smo koristili za povratak na aerodrom u Palermu) i lakši je za vožnju, sa približno istom kilometražom.
Gornji put smo izabrali pre svega zato što smo želeli da posetimo čuveni Cefalù, najpoznatiju turističku destinaciju na severu Sicilije.

U maršrutu smo uvrstili i pitoreskno selo Borgo Parrini, nedaleko od „našeg“ Balestratea, i monumentalnu katedralu u Monrealeu, jedan od najznačajnijih verskih objekata Sicilije.


🌧 Kišovit dan – jedini tokom boravka
Od 15 dana koliko smo proveli na ostrvu, samo jedan dan je bio kišovit, i to upravo ovaj o kome pišem.
Naravno da mi je žao što nismo imali pravi doživljaj Cefalùa (što se vidi po fotografijama), no da se ta kiša dogodila na bilo kojoj drugoj destinaciji, žal bi bio identičan – sve je na Siciliji jednako lepo i impresivno.
🏘️ Borgo Parrini – muzej na otvorenom
Borgo Parrini, malo i šareno selo, jedinstveno na Siciliji, nalazi se 30 km zapadno od Palerma, u opštini Partinico, a od obale mora je udaljeno oko 8 km.

Nije nam bilo u prvobitnom planu; na licu mesta smo slučajno naišli na priču o njemu, a obzirom da nam je bilo „na putu“, odlučili smo se za kratku posetu.
Pošto smo solidno poranili, a turistička sezona nije bila u punom jeku, bili smo tog jutra jedini posetioci, a ni domaćini se nisu pošteno razbudili 😊.


Selo su u 17. veku osnovali sveštenici (u sicilijanskom dijalektu „parrini“ znači „sveštenici“).
Nakon ukidanja jezuitskog reda, zemlja je prešla u posed francuskog princa Henri-ja d’Orléansa, dok je selo tokom 20. veka gotovo napušteno zbog migracija stanovništva u gradove.
Krajem 20. veka nekoliko lokalnih entuzijasta, najviše Giuseppe Gaglio, započelo je kreativnu obnovu sela, pretvarajući ga u umetnički prostor.
🎨 Po čemu je posebno?
Danas je to pravi muzej na otvorenom, sa kućama i ulicama ukrašenim mozaicima, muralima i šarenim keramičkim detaljima.


Na zidovima se mogu videti portreti poznatih ličnosti i razni citati, što celom prostoru daje izvesni poetski ambijent.
Tu se mogu naći i male galerije, kafići, bifei i čak muzej (Museo Onirico) sa lokalnim umetničkim delima i detaljima o selu.
Svaki zaljubljenik u fotografiju će obavezno posetiti Borgo Parrini, jer se takvo šarenilo (sa merom i ukusom) retko gde sreće. Prava Instagram destinacija 😊




U selu, koje zovu i „biser Sicilije“, danas živi manje od 20 stanovnika, što celu priču čini dodatno zanimljivom.
⛰️ Putovanje ka Monrealeu
Do našeg sledećeg odredišta, Monrealea, delilo nas je svega 25 km, ali se putovanje znatno odužilo zbog zahtevnog terena – uskih planinskih puteva sa strmim usponima i brojnim oštrim krivinama.
Da sezona turističkih najezdi još nije nastupila, uverili smo se odmah po dolasku – besplatan parking nedaleko od starogradskog jezgra bio je potpuno prazan.
Do glavnog gradskog trga, na kojem se nalazi čuvena katedrala, stigli smo nakon dvadesetak minuta hoda, uz blagi uspon kroz uske uličice ispunjene štandovima sa suvenirima, voćem, osvežavajućim pićima i raznim sicilijanskim delicijama.



⛪ Monreale – zlato i mozaici
Izgradnja Cattedrale di Monreale – Duomo di Monreale započeta je 1174. godine pod vlašću Vilima II Normanskog, a završena petnaest godina kasnije.

Ovo grandiozno zdanje izgrađeno je u normanskom stilu sa jakim vizantijskim uticajem u dekoraciji unutrašnjih delova.




Postoji nekoliko vrsta ulaznica, a mi smo se opredelili za onu koja obuhvata obilazak:
- katedrale
- muzeja
- kraljevskih grobnica
- kapele Raspeća
- spoljnih terasa
Ulaznica je koštala 13 eura.
Može se posetiti i Chiostro dei Benedettini, benediktanski manastirski dvorišni prostor, posebno plaćen, ukrašen kamenim lavovima i detaljima koji kombinuju islamski, normanski i vizantijski stil.


Kao i u slučaju kapele Palatina u Palermu, i ovde sam u prvom momentu bio šokiran enterijerom – zahvaljujući vizantijskom uticaju imate osećaj kao da ste u nekoj crkvi ili manastiru u Srbiji.


Zlatni mozaici koji prekrivaju sve zidove i svodove prikazuju scene iz Starog i Novog zaveta i smatraju se jednim od najlepših na svetu.
Svakako je to jedan od razloga zbog kojih je katedrala 2015. godine uvrštena na UNESCO listu svetske kulturne baštine.


U kripti se nalaze grobovi nekoliko normanskih vladara i članova njihovih porodica, pre svega tu je sahranjen Vilim II Normanski, koji je i inicirao gradnju ovog zdanja.

Posebno me je impresionirao muzej sa bogatstvom sadržaja – arheološki ostaci, srednjovekovni crkveni predmeti (ikone, rukopisi, liturgijski predmeti), umetnička dela u zlatu i metalu iz normanskog perioda, kao i prikazi i makete katedrale koji pomažu posetiocima da bolje razumeju arhitekturu, mozaike i zlatnu ornamentiku.





Naš obilazak završili smo šetnjom po gornjim nivoima katedrale – naizmenično se izlazi na spoljašnje terase sa kojih se vidi ceo kompleks i grad, i prolazi kroz unutrašnji lavirint uskih hodnika i vijugavih stepenica.


Kao ilustracija grandioznosti katedrale podatak da je naš brz i relativno površan obilazak trajao blizu dva sata. Oni koji imaju vremena i želje za detaljnijim istraživanjem mogu komotno izdvojiti čitav dan za Monreale.
🌊 Putovanje ka Cefalù
Nakon kratkog sušenja od pljuska i izvanrednog espresa na trgu ispred katedrale, valjalo je krenuti dalje – naredno odredište: Cefalù.
Udaljenost 75 km, a do ranije opisanog autoputa udaljenost je samo 10 km, što je odlična vest za one koji žele da posete Monreale a stacionirani su u Palermu ili Cefalùu.
🎬 Cefalù u filmu i serijama
Niko kao američki reditelji igranih filmova ne zna tako inspirativno da prikaže Evropu i njene atraktivne destinacije.

Počevši od „Praznika u Rimu“, preko „Kuma“, „Posla u Italiji“, pa do bezbroj drugih primera.
Jedan od poslednjih primera je popularna serija „Beli lotos“, čija je druga sezona snimana na Siciliji, a najupečatljiviji segmenti su u Taormini i Cefalùu.
Tako je ovaj gradić, smešten između mora i masivne krečnjačke stene La Rocca di Cefalù, dobio besplatnu reklamu svetskih razmera.
🌧 Doživljaj pod kišom i prve impresije
Uporan pljusak i turobni oblaci nisu nam dozvolili da grad doživimo na pravi način, ali čak i pod kišom je bilo jasno zašto je Cefalù toliko posećen.
Ako bih se ikada vratio na Siciliju, prvo bih otišao u Cefalù 😊, i svakako bih izdvojio vreme za uspon na La Rocca di Cefalù (270 m), ne samo zbog pogleda već i zbog ostataka srednjevekovne tvrđave i antičkog Dijaninog hrama.
🏖 Plaža i morski užici
Ono zbog čega turisti posebno vole grad jeste njegova dugačka peščana plaža – Lungomare Cefalù, plitko i čisto more, sa pogledom na grad iz neposredne blizine.

Pred kraj naše posete vreme se malo smirilo, pa smo i mi odlučili na brzinsko kupanje, onako iz inata 😊.





📜 Istorija i stanovništvo
Ime „Cefalù“ potiče od grčke reči kephalé – „glava“, prema obliku stene La Rocca.
Prvi tragovi naselja datiraju iz perioda antičke Grčke, a tokom 11. i 12. veka, za vreme Normana, grad postaje značajan verski i trgovački centar. Kasnije prelazi pod aragonsku i špansku vlast.
Danas u gradu živi oko 14.000 stanovnika, od kojih se većina bavi turizmom, ali ni ribarstvo, uzgoj voća, maslina i proizvodnja vina nisu zapostavljeni.
Gradić karakterišu uske kamene ulice, prepune barova, restorana, suvenirnica, zanatskih radnji, mali trgovi i tradicionalne kuće sa balkonima.






Na glavnom trgu, Piazza Duomo, nalazi se još jedna katedrala sa UNESCO liste – Basilica Cattedrale della Trasfigurazione, sagrađena u 12. veku za vreme normanskog kralja Rogera II.

U njoj se nalazi čuveni vizantijski mozaik Hrista Pantokratora, jedan od najvažnijih prikaza Isusa Hrista u vizantijskoj i pravoslavnoj umetnosti, koji je snažno uticao i na zapadnu srednjovekovnu umetnost.
💧 Lavatoio Medievale – autentična perionica
Još jedno mesto na koje turisti rado svraćaju jeste Lavatoio Medievale, srednjevekovna javna perionica veša.
Ceo prostor uklesan je u stenu, a do njega se silazi niz kamene stepenice. Voda iz podzemnog izvora teče kroz kamene kanale sa kosim ivicama, na kojima se ribao veš.
Ovo autentično mesto današnji izgled dobilo je 1514. godine, mada se veruje da ima starije korene, verovatno još iz arapskog perioda.


Automobil smo ostavili na parkingu kod železničke stanice, udaljen oko 1,5 km od centralnog trga, mada postoje još dva javna parkinga neposredno uz plažu.
Uglavnom, u Cefalùu je sve manje-više blizu – za tri minuta ste na glavnom trgu, plaži itd.
➡ Nastavak putovanja ka istočnoj obali
Uprkos kiši koja nas je pratila dobrim delom dana, uspeli smo da osetimo duh grada i da makar naslutimo zašto ga mnogi smatraju jednim od najlepših na Siciliji.
Mokri, ali zadovoljni, nastavili smo putovanje ka Ali Termama, spremni da narednih dana istražujemo istočnu obalu ostrva i upijamo nove prizore, mirise i ukuse Sicilije.
